Pjevase nama nekad, a sada dusama i andjelima na nebu, otjpjevase istinu i zaboravi se. „Sta to ima u ljudima tuzno, sto ulaze u tudje zivote, ko to zivi u proslosti mojoj a jos nije umro od sramote…“
Sta god radis ne valjas, sta god mislis ne valjas. Ucini stotinu dobrih djela i samo jedno ne, sav predhodni trud i rad ce biti samljeveni i baceni u beskraj. Ucini stotinu losih dijela i jedno dobro, bices heroj dostojan spomenika.
Zavoli nekog ko nikome ne pase osim tebi, izdao si i oca i majku i vjeru i komsiju i prijatelje i drustvo. Glumi da volis nekog da zadovoljis druge, u potajnoj nadi da ce neko unutrasnji vapaj cuti i spasiti te.
Radi ono sto zelis, stavljace ti vjecno kamenje na put. Radi ono sto moras, bices jadnik, sramota je.
Snadji se , proglasice te lopovom. Opljackaj, postaces branilac nacijonalnog i vjerskog interesa.
Kad das , a ne kazes, nisi dao. Kad das, a kazes, ne valja se reci.
Kad opsujes krivca, neprijatelj si citavog njegovog naroda i vjere. Kad ti je neko ko mrzi sve ono sto nije njegovo, heroj, onda si branilac domovine.
Kad branis zivotinju, ne volis ljude. Kad je pojedes, dobar si jaran uz trpezu.
I onda ti neko po imenu sudi, zna vec o tebi vise od tebe i ceka kao zapeta puska tvoju pogresnu rijec.
I tako dok neko krade komsijine tresnje, jer su sladje, drugi trosi vrijeme da je otruje i onda se pita zasto trava ne raste svuda, zasto sunce negdje slabije sija, zasto se nama ovo desava…
