DANAK U DUSI

Najveca tragi-komedija trenutno na zemljinoj pozorisnoj sceni. Hoce li posrnuti glumci od umora ili gledaoci od sljepila.

Silovanje licnosti, sirovina za formiranje moci, zarobljavanje duse i tijela. Cenzura misli i savjesti. Jedna laz neprestano vuce drugu.

Uz izgovor dobra uzese nejake kao danak u krvi, a onima u razvitku sijeku korijen nacetih krila kao danak u dusi. Brane nam zagrljaj jer ubija svaku suzu, brane nam more koje moze ponovo da nas rodi, brane nam plod iz zemlje jer moze da nas regenerise, brane nam vjerovanje, jer moze da nas prosvijetli.

Dok se mrznja sadi, psuje se svaka zora, pa i veceri sami zamracimo, a ne zalazak sunca. Nisu nama opasnost oni sto scenario pisu, vec oni koji vjeruju u njega, a ne u sebe! Oni su atomska bomba drustva, oni ce podici ruku na bliznjeg, oni ce izdati svakog i potom se sakriti u neciju rupu glumeci laznu zrtvu. Oni ne prihvataju ni mogucnost postojanja neceg drugog, treceg…Reziser nije ni potreban, samo taj dobar scenarista.

Ponizno gutaj ili lijeci oci.

Prkosno pravim skandal i napustam predstavu prije kraja. Dobrovoljno prihvatam da budem crna ovca, izdajnik i prkosnik nametanju, samo dosledan sebi. Malo je crnih ovaca, a i jedna je dovoljna da spasi stado od vukova.

Neki drugi scenario bi nas mogao iznenaditi.