Jesam li gresna sto volim prirodne ljepote slovenackih brda, sto volim carobnu Istru, sto ozivim kad posjetim Dalmaciju, jesam li gresna sto volim raznolikosti Srbije, jesam li gresna sto mi srce zaigra u Crnoj Gori ili kad zaplacem kad cujem pjesmu makedonsku, jesam li gresna sto volim svoj prag, zemlju duse, pjesme i behara sa svom Bosnom i Hercegovinom, sto vjerujem u svijet nebeski na drugim zvijezdama i sto prezirem svakog ko sve to hoce da mi uskrati.
Po kojoj bi se zapovjedi meni sudilo, po cijem sudu bi bila kaznjena i po cijoj svetoj knjizi, ijako sve imaju isti korijen, a samo su izdanja drugacija.
Sta to tudji zna vise od nas samih o nama samima, da se vijekovima bore da nas svadjaju dok nam otimaju i duhovna i fizicka blaga. Kad je Bog dijelio, na nama nije stedio. Mjesto nultog stepena, vrata paralenog svijeta, put ka zvijezdama, lijek za svaku bolest, voda za svaki preporod, izvori zivota i mladosti, od ravnice do brda, od leda do sunca. I ovo malo duse i hrabrog srca sto je pobjedjivalo nepobjedivo, pa sto ne bi moglo i nevidjive talase i male cipove koji ni stoke nisu dostojni, zasto bi prica imala uvijek los nastavak i kraj. Nigdje vise i dobra i zla, sve skupa na jednom mjestu. Drugi su vise od nas znali, pa nam zemlje sagradili, sve od puta do mosta, zidina cuvara…Ne znamo ni sta su sve uzeli , jer ne znamo ni sta smo sve imali. Jos daleko smo mi da razumijemo sapat spasa koji nam nebo stalno salje.
Jesam li gresna sto kazem ono sto mislim, sto u svemu umijem da nadjem ljepotu, sto zelim da svi sapat cuju i ustanu, sto vjerujem u zapisana slova istorije u nekoj prasnjavoj skrivenoj prostoriji, negdje tamo… Jesam li gresna sto sam izdajica kad kazem necu i zlobnica kad kazem hocu. Svalite na mene i druga zla, ja cu sve da ih priznam.
