PUTEVIMA NOVCA I SJEMENA

Bilo jednom davno, a bilo i danas. Tako nekako pocinju i bajke koje smatramo zdravom literaturom, a ustvari utemelje uzas zivota u jadne djecije glavice.

Bog je kazu nekad davno stvorio svijet, pa kad pricamo u i o proslom vremenu pominjemo ga uglavnom kao primitivnim. Bas neki strasni primitivci pa znadose neke stvari bolje od nas tzv. savremenih. Nazovite vi neko vrijeme ovako ili nako, neki narod ovakav ili onakav, ljudi su uvijek bili ili dobri ili losi, uvijek su se vodili ratovi zbog necega ili nekoga. Nekad je to bio svjetlucavi kamen, nekad zacin, nekad voda, nekad crno tekucina, nekad prah koji nas dovodi do nirvane i puno para, cesto hrana, a nekad frustrirana zelja nekog iskompleksiranog covjeculjka sa problemima muskosti da bi barem za svijet bio veliki… Zene su uvijek bile te koje su imale moc, a muskarci slavu…

Kad se oci i stomak napune, dusa nahrani, pa fali jos ono samo jedno, da se negdje dobro ispraznis. Bas dobro kad imas dve rupe, ili neko samo jednu ali i cijev za zalivanje. Pa onda kad ta unutrasnja bomba zeli da eksplodira, pa ti prvo udari u mozak, pa ne biras gdje da se istreses. To je momenat kad nije u tvojo moci da komandujes, vec ludilo koje je vladar tvog uma i tijela. Najveci mocnik tada pada na koljena.

Kad hoces da pronadjes krivca samo hodi putevima novca i sjemena, jer oni te vode direktno do cilja, a od tebe zavisi da li ces ga upotrijebiti za dobro ili zlo.